Prema aktuelnim istraživanjima fauna vodozemaca NP „Kopaonik“ je umerenog bogatstva. Detaljnim istraživanjima je u proteklim godinama potvrđeno prisustvo 9 vrsta vodozemaca.
Bitna odlika vodozemaca je da su osetljivi na promene u staništu pa se monitornigom populacija ovih vrsta može kvantifikovati negativan uticaj čoveka na prirodu. Glavni ugrožavajući faktori za ove grupe su nestanak i fragmentacija staništa, zagađenje kao i preterano uznemiravanje od strane ljudi.
Od strogo zašićenih vrsta vodozemaca za R. Srbiju u NP „Kopaonik“ su zabeležene:
šareni daždevnjak (Salamandra salamandra), planinski mrmoljak (Ichthyosaura alpestris), mali mrmoljak (Lissotriton vulgaris), istočni glavati veliki mrmoljak (Triturus macedonicus), žaba travnjača (Rana temporaria), žutotrbi mukač (Bombina variegata), obična krastača (Bufo bufo) i gatalinka (Hyla arborea). Od zaštićenih vrsta zabeležena je velika zelena žaba (Pelophylax ridibundus)
Žabe
Ovo je široko rasprostranjena mrka žaba posebno u severnoj, centralnoj i zapadnoj Evropi gde je najčešća žaba. Na istoku se pruža do Urala. Nema je na Iberijskom poluostrvu, jugu Italije i južnim delovima Balkanskog poluostrva. Rana temporaria je akvatična samo tokom parenja. Može se naći u različitim terestričnim staništima, često na većim nadmorskim visinama, posebno u južnom delu areala.
Pretežno živi po vlažnim šumama i močvarnim livadama, kao i pored potoka. To je mrka žaba robusnog izgleda koja nije veća od 10 cm. Njeni ekstremiteti su relativno kratki, sa petnim zglobom koji retko kada prelazi vrh njuške. Glava je široka sa kratkom i tupom njuškom. Boja tela je veoma varijabilna od sive, ružičaste do smeđe riđe boje sa tamnim mrljama. Temporalna mrlja je izrazita. Trbušna strana tela je uglavnom mramorasta sa ili bez različitih mrlja.
Velika zelena žaba živi u najvećem delu Evrope, u azijskom delu Rusije i u srednjoj Aziji. Pretežno je stanovnik ravnica ili nižih predela, mada je česta i u planinskim krajevima u kojima se može naći na nadmorskoj visini od preko 2.000 m. Naseljava skoro sve tipove voda, od manjih bara pa do reka i jezera. Velika zelena žaba je izrazito riparijska vrsta, što znači da veći deo vremena provodi na obali vodenih staništa. To je najveća evropska žaba dužine do 15 cm (ponekad i do 17 cm).
Telo je robusne građe sa zašiljenom njuškom i bojom koja se kreće od zelene do maslinasto-smeđe sa crnim i tamnijim nepravilnim mrljama. Trbušna strana im je beličasta, obično sivo ili crno marmorirana. Na butinama nemaju žute boje. Plovne kožice na zadnjim ekstremitetima dopiru do vrhova prstiju.
Obična krastača je široko rasprostranjena u Evropi (izuzev Irske, Malte i Krita), severozapadnom delu Afrike i palearktičkoj Aziji sve do Japana. To su pretežno terestrični vodozemci prisutni u svim tipovima šuma, a naročito u močvarnim i četinarskim.
Može se naći i u šikarama, parkovima i dvorištima, dok izbegava široko otvorene prostore. Telo je robusno, veličine do 15 cm. Obojenost je uniformna, najčešće različite nijanse mrke boje sa mnogobrojnim kvržicama koje su ustvari uvećane kožne žlezde. Trbuh je svetlosiv ili žutosiv. Iza očiju se nalaze uočljive parotidne ili zaušne žlezde u obliku polumeseca koje sadrže sekrete, koji služe ovim životinjama kao odbrana od predatora.
Žutotrbi mukač (Bombina variegata)
Areal vrste uključuje centralnu i južnu Evropu, izuzev Iberijskog poluostrva, južne Grčke, Sicilije. Izrazito akvatična vrsta koja se može naći u većem broju čak i u sasvim privremenim staništima. Po pravilu naseljava brdsko-planinske oblasti, na jugu areala i do 2100 m nadmorske visine. Telo je malo i zdepasto veličine 4-5 cm.
Gornja strana tela je uglavnom tamna, sivo-mrka sa bradavičastim izraštajima koji se završavaju crnim trnovima. Trbušna strana tela je intenzivno obojena žuto-narandžasto sa crnim mrljama na kojima se ponekad nalaze bele tačke. U slučaju opasnosti ove žabe pokazuju šareni trbuh koji bi trebalo da upozori predatora na toksičan sekret kožnih žlezda.
























